Sućuraj, naselje i luka na krajnjem istoku otoka Hvara; 293 st. (2021). Utvrda iz 1613., barokna crkva sv. Ante, crkva sv. Jurja (XIX. st.); samostan sv. Augustina. Stanovnici se bave ribarstvom (proizvodnja riblje mlađi, ribogojilište, proizvodnja slane srdele i dr.), poljodjelstvom (vinova loza, maslina) i turizmom. Uljare (maslinovo ulje). Trajektna veza s kopnom (Drvenik). – O ranoj naseljenosti toga područja svjedoče ostatci iz brončanoga doba, kao i tragovi ilirskoga naselja. Vjerojatno je već u XIII. st. na području današnjega naselja bio izgrađen augustinski (danas franjevački) samostan, koji je prvi put obnovljen 1309. U Hvarskom statutu iz 1331. spominje se crkva sv. Jurja u Sućurju, što je ujedno prvi zabilježeni spomen naselja u povijesnim izvorima. U XV. i XVI. st. Sućuraj je više puta teško stradao zbog osmanskih provala, a poslije je bio obnovljen naseljivanjem stanovnika s kopna. Posebice se razvio otkako je Mletačka Republika 1613. ondje sagradila obrambenu utvrdu (fortica). U XVII. st. naselje se urbanistički oblikovalo te je u njem sagrađen niz novih građevina; makarski biskup Bartul Kačić Žarković dao je ondje sagraditi biskupsku palaču (srušena u II. svjetskom ratu), a zaostroški franjevci sagradili su 1663. baroknu crkvu sv. Ante. U XIX. st. mjesto se moderniziralo, 1811. postalo je općinom te je u njem izgrađeno više javnih građevina: lukobran (1870), nova crkva sv. Jurja (1897), novi svjetionik (1898). Za II. svjetskog rata Sućuraj je bio gotovo potpuno razrušen u njemačkom i savezničkom bombardiranju.
