sudarni test, u automobilskoj industriji, ispitivanje ponašanja vozila pri sudaru. Ubraja se u razorna eksperimentalna ispitivanja kod kojih dolazi do oštećenja uzorka, a provodi se u normiranim uvjetima. Rezultati dobiveni ispitivanjem novoga tipa automobila koji izlazi na tržište služe kao potvrda njegove razine sigurnosti, a oni dobiveni tijekom ispitivanja prototipa daju smjernice za doradbu tehn. rješenja. Sudarni test provodi se ubrzavanjem vozila do željene brzine uz pomoć vučnog užeta, nakon čega vozilo udara o prepreku. Pritom se provode mjerenja uz pomoć senzora ugrađenih u vozilu te kamera velikih brzina snimanja. Kako bi se ustanovile moguće ozljede putnika, rabe se lutke u naravnoj veličini (engl. dummies), smještene na putničkim sjedalima. Program sudarnih testova kakav je raširen u Europi (Euro NCAP) predviđa ispitivanje sigurnosti pojedinoga tipa vozila u sljedećim situacijama: 1. čelni sudar vozila brzine 64 km/h s preprekom koja se može deformirati; 2. udar objekta brzine 50 km/h o bok mirujućega vozila; 3. sudar vozila brzine 29 km/h s čeličnim stupom u visini vozača; 4. sudar vozila brzine 40 km/h s lutkom pješaka. Rezultati prvih triju ispitivanja mjerodavni su za ocjenu sigurnosti putnika u vozilu, koja se iskazuje jednom do pet zvjezdica, posebno za odrasle putnike, a posebno za djecu.
