struka(e):
Sulpicija
rimska pjesnikinja
I. st. pr. Kr.

Sulpicija (latinski Sulpicia [sulpi'ki·a]), rimska pjesnikinja (I. st. pr. Kr.). Iz aristokratske obitelji, kći Ciceronova prijatelja, konzula Servija Sulpicija Rufa, nećakinja Marka Valerija Mesale Korvina i pripadnica njegova književnoga kruga. Jedina je autorica u tradiciji rimske ljubavne elegije te se često navodi kao jedina spisateljica u rimskoj književnosti čiji je opus sačuvan. U posljednjoj knjizi tzv. Tibulova zbornika (Corpus Tibullianum) nalazi se njezinih šest kratkih elegija (ukupno 40 stihova), koje opisuju ljubavni odnos s mladićem kojemu se obraća grčkim pseudonimom (Cerinthus). U skladu s konvencijama rimske ljubavne elegije, oblikovane pod utjecajem Gaja Valerija Katula, pjesme su zaokupljene temama nevjere, razdvojenosti ljubavnika i dvosmislene ljubavne groznice. Stihovi su joj neposredni, metrički kompaktni te obojeni djevojačkom strašću, erotičnošću i prkosnim raspoloženjem. Starija ih je konzervativnija kritika ocjenjivala kao amaterska djela, a manji broj stručnjaka zagovarao je tezu da je pjesme iz perspektive mladoga ženskog lirskoga subjekta napisao muškarac. U Tibulovu zborniku njezinim pjesmama prethodi pet pjesama nepoznatog autora (tzv. Sulpicijin vijenac) koje se nepouzdano pripisuju Albiju Tibulu, a tematiziraju Sulpicijinu ljubav. – Sulpicija koju u dvama epigramima spominje Marko Valerije Marcijal njezina je imenjakinja, satiričarka iz Domicijanova doba (kraj I. st.).

Citiranje:

Sulpicija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sulpicija>.