Suško, Mario, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Sarajevo, BiH, 17. XII. 1941). Diplomirao je 1965. anglistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao 1973. na State University of New York (SUNY) u Stony Brooku. Predavač je na Nassau Community Collegeu na Long Islandu. Njegove rane pjesme, uklopljene u bosanskohercegovački kontekst, u duhu su konkretizma i vizualnoga pjesništva, a bave se tematizacijom samoga jezika kao poetske građe (Prvo putovanje, 1965; Drugo putovanje ili patetika uma, 1968). Nakon opsade Sarajeva i odlaska u SAD (1993), poezija mu nastaje pod američkim i židovskoameričkim utjecajima; zbirke miješaju američku zbilju s ratnim, sarajevskim sjećanjem i obiteljskim pamćenjem, a lirski subjekt udvaja se na pjesnika koji je umro u opsadi Sarajeva i njegove američke dvojnike (Mothers, Shoes and Other Mortal Songs, 1995., hrvatsko izdanje Majke, cipele i ine smrtne pjesme, 1997; Versus/Exsul, 1998., hrvatsko izdanje 1999; The Life After, 2001., hrvatsko izdanje Život poslije, 2002; Eternity on Hold, 2005., hrvatsko izdanje Vječnost na čekanju, 2006). Prevodio je s engleskog jezika (J. G. Ballard, Donald Barthelme, Saul Bellow, E. E. Cummings, Susan Sontag, Kurt Vonnegut; integralna verzija Vlati trave Walta Whitmana, 2002) i priredio više antologija (Antologija američke novele XX stoljeća, 1986; Crno na bijelo: antologija afro-američkog pjesništva dvadesetoga stoljeća, 2000; Obznana postojanja: moderna židovsko-američka pripovijest, 2006). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2015).
Ostale važnije zbirke: Fantazije (1970), Preživljenje (1974), Ispovijesti (1976), Skladbe i odsjevi (1977), Duh i glina (1978), Zemljoviđenje (1980), Gravitacije, 41 (1982), Physiká meta (1989), Knjiga izlaska (1991), Priručnik za poeziju (1994), Buduća prošlost (1996), Vrijeme zatvaranja (2009), Okviri pamćenja (2012), Ponoćno vrijeme postojanja (2017).
