Suvin, Darko, hrvatski teoretičar, povjesničar i kritičar književnosti i kulture (Zagreb, 19. VII. 1930). Diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1956), gdje je i doktorirao disertacijom o dramatici I. Vojnovića (1970), a od 1957. radio kao asistent za teatrologiju na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 1968. bio je zaposlen na University of McGill u Montrealu (Kanada), gdje je bio redoviti profesor, a od 1999. profesor emeritus na Odsjeku za anglistiku. Član je Royal Society of Canada od 1986. U Hrvatskoj je objavio zapažene teatrološke knjige Dva vida dramaturgije (1964), Uvod u Brechta (1970) i Dramatika Iva Vojnovića (1977), a bavio se i dramama M. Krleže te poviješću i teorijom znanstvene fantastike (povijesni pregled s antologijskim izborom tekstova, Od Lukijana do Lunjika, 1965). U inozemstvu je stekao glas jednog od najuglednijih teoretičara znanstvene fantastike, koju je, u svojoj klasičnoj studiji na engleskom jeziku Metamorfoze znanstvene fantastike: o poetici i povijesti književnoga žanra (Metamorphoses of Science Fiction: On the Poetics and History of a Literary Genre, 1979), specifičnom primjenom teorija ruskih strukturalista, semiotike, kulturalne teorije, Brechtovih ideja o teatru i »principa nade« E. Blocha, odredio kao »književnost spoznajnog očuđenja«. Teorijskim, historiografskim, bibliografskim i kritičkim radom o znanstvenoj fantastici nastavio se baviti u knjigama Viktorijanska znanstvena fantastika: diskursi znanja i moći (Victorian Science Fiction in the UK: The Discourses of Knowledge and Power, 1983), Postavke i pretpostavke u znanstvenoj fantastici (Positions and Presuppositions in Science Fiction, 1988) te Određeno prazninom: eseji o utopiji, znanstvenoj fantastici i političkoj epistemologiji (Defined by a Hollow: Essays on Utopia, Science Fiction and Political Epistemology, 2010), kao i u nizu studija, većinom tiskanih u časopisu Science Fiction Studies (Montreal), kojega je bio jedan od utemeljitelja i urednika (1973–80). Izbor iz svojih članaka i studija objavio je u knjizi Naučna fantastika, spoznaja, sloboda (2009). Uredio je više knjiga o znanstvenoj fantastici, antologiju Drugi svjetovi, druga mora: znanstvenofantastične novele iz socijalističkih zemalja (Other Worlds, Other Seas: Science-Fiction Stories from Socialist Countries, 1970), prevedenu na više jezika, te objavljivao radove o japanološkim, utopističkim i marksističkim temama. Objavljivao je i poeziju na engleskom (The Long March, 1987) i hrvatskom jeziku (Armirana Arkadija, 1990). Ostala djela: Do Brechta i dalje (To Brecht and Beyond, 1984), Lekcije o Japanu (Lessons on Japan, 1997), Gdje smo? Kuda idemo? Za političku epistemologiju spasa (2006).
