Svevi (lat. Suebi, Suabi, Suevi), skupina nekoliko zapadnogermanskih naroda (Semnoni, Hermunduri, Markomani, Kvadi, Langobardi) koji su obitavali u istočnom dijelu Germanije, poglavito uz rijeku Labu. Pod Ariovistom provalili su 71. pr. Kr. u Galiju, gdje su se održali do 58. pr. Kr. Tacit u svojoj Germaniji potkraj I. st. sve germanske narode južno od Svevskoga mora (Mare Suebicum: Baltičko more) između Labe i Visle ubraja u Sveve. I Klaudije Ptolemej sredinom II. st. uzimao je Sveve kao zbirni pojam za mnogobrojne germanske narode. U drugoj polovini istoga stoljeća dio Sveva (Markomani, Kvadi, Langobardi, Hermunduri) provalio je preko srednjega Dunava u Rimsko Carstvo. U III. st. se Svevima izgubio svaki trag u povijesnim izvorima. Dio ih je do toga doba dosegnuo i dolinu gornje Rajne. Daljnjim prodorom Huna potkraj IV. i poč. V. st. pojedini su svevski narodi potpali pod hunsku vlast (Kvadi), a drugi su prešli na rimsko područje (Markomani). Jedna skupina Sveva povukla se pod hunskim pritiskom na zapad i posljednjega dana 406. prodrla preko Rajne u Galiju te 409. u Hispaniju. Ondje, u rimskoj pokrajini Galeciji (današnja Galicija i sjeverni Portugal), osnovali su kraljevstvo (411–585), koje su srušili Vizigoti. Podunavski Svevi preostali nakon dotadašnjih seoba, većinom Kvadi, isprva su priznavali hunsko vrhovništvo, a zatim su stvorili državu (454–470), koju su dokrajčili Ostrogoti. Ostatci tih Sveva dijelom su se spojili s Alemanima (oko 480), a dijelom s Langobardima (oko 540). Ime Sveva iznova se pojavilo u karolinško doba (Svevia – vojvodstvo Švapska).
