Šagi, Bono Zvonimir, hrvatski teolog i publicist (Brodarovec kraj Ivanca, 11. XII. 1932 – Varaždin, 16. XI. 2020). Franjevac kapucin od 1950. i svećenik od 1958., diplomirao je 1959. na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Bio je kateheta u zagrebačkoj Dubravi (1958–61), župnik u Varaždinu (1961–2008) i upravitelj župe u Sračincu (1965–71), provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića (1973–82., 1988–92) i predavač na Institutu za kršćansku duhovnost pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1988–2002). Suosnivač Teološkoga kršćanskog društva Kršćanska sadašnjost, bio je glavni urednik njegova tjednoga biltena AKSA (1987–92) i mjesečnika Služba Riječi (1993–2002) te kolumnist mjesečnika Kana (1984–2005). Autor više djela u kojima se bavi pastoralnom teologijom (Župa u fragmentima misli i prakse, 1968; Traganja za novom crkvenom praksom, 1982; Pastoral župne zajednice, 2001), problematikom redovničkog života (Na poprištu redovničke obnove, 1979; Put i usput redovništva, 2005), socijalnim naukom Crkve (Kršćanski laik u socijalističkom društvu, 1986; Laici i svjetovna dimenzija Crkve, 1995; Sa svjetiljkom vjere u društvenoj zbilji, 1999; Da sol ne obljutavi, 1999) i implementacijom koncilskih ideja u hrvatskoj javnosti (Izazovi otvorenih vrata, 1993; Prag na trag, 2006). Objavio je također zbirke propovijedi (Molitva i misli mira u vrijeme rata, 2007; Riječ Božja u promišljanju trenutka, 2008; Svaki dan u zrcalu Božje riječi, 2014) i sakralne poezije (Moj hod s Gospodinom, 2008; Pristupite k Njemu – kamenu živome, 2016) te Pastoralne duhovne vježbe (2019).
