struka(e):
Barić, Henrik
hrvatski jezikoslovac
Rođen(a): Dubrovnik, 28. I. 1888.
Umr(la)o: Beograd, 3. IV. 1957.
ilustracija
BARIĆ, Henrik, Rečnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika, Zagreb 1950.

Barić, Henrik, hrvatski jezikoslovac (Dubrovnik, 28. I. 1888Beograd, 3. IV. 1957). Studirao poredbenu gramatiku u Grazu (kod R. Meringera i L. v. Schrödera) i romansku lingvistiku u Beču (kod W. Meyer-Lübkea). Od 1920. docent, pa izvanredni i redoviti profesor poredbene lingvistike u Beogradu; od 1954. u Sarajevu i direktor Balkanološkog instituta. Bavio se indoeuropeistikom s težištem na albanskome. Datirao je tzv. Milanski odlomak u kraj XIV. stoljeća i tako utvrdio da je to najstariji spomenik albanskoga jezika. Djela: Albansko-rumunjske studije (Albanorumänische Studien, 1919), O uzajamnim odnosima balkanskih jezika (1937), Praindoevropska i indoevropska pitanja (1940), Ilirske jezične studije (1948), Rečnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika (1950), Lingvističke studije (1954), Istorija arbanaškog jezika (1959). God. 1923–26. u Beogradu izdavao Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etnologiju. Zastupao tezu o tračkom podrijetlu albanskoga.

Citiranje:

Barić, Henrik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/baric-henrik>.