šećeri ili saharidi, jednostavni → ugljikohidrati, slatka okusa, iznimno važni u prehrani i metabolizmu svih živih bića. Kemijski mogu biti monosaharidi i oligosaharidi (izgrađeni su od nekoliko monosaharidnih jedinica, npr. disaharidi od dviju). Prirodni monosaharidi imaju D-konfiguraciju (→ stereokemija) i bruto formulu (CH2O)n (doslovce su »hidrati ugljika«). Ovisno o broju ugljikovih atoma svrstavaju se u trioze (3 C-atoma), tetroze (4 C-atoma), → pentoze (5 C-atoma), → heksoze (6 C-atoma) i dr., a mogu postojati u otvorenom i u cikličkom obliku. Jedan ugljikov atom u monosaharidu nosi aldehidnu skupinu (→ aldoza) ili keto-skupinu (→ ketoza), a svi ostali ugljikovi atomi nose alkoholne skupine (-OH). Aldopentoza je primjerice → riboza, aldoheksoze su → glukoza, → galaktoza, → manoza, a ketoheksoza → fruktoza. Izomerni šećeri (→ izomerija) međusobno se razlikuju po konfiguraciji atoma koji nose alkoholne skupine. Osnovni je šećer u prirodi glukoza, koja se kao konačan produkt → fotosinteze sintetizira u biljkama iz atmosferskoga ugljikova dioksida. Ona se u živim organizmima može enzimski izomerizirati u druge heksoze, od kojih se pak mogu sintetizirati disaharidi: → šećer ili saharoza, → laktoza i dr. Glukoza čini osnovu građe → polisaharida (škroba, glikogena i celuloze), a njezini derivati i mnogobrojni drugi šećeri ulaze u sastav biološki iznimno važnih glikoproteina. (→ glikokonjugati)
