šekel

šekel (hebr. šeqel: novčić), u antici, na Bliskom istoku, jedinica mase za srebro; služila je kao mjerilo vrijednosti robe u prometu. U Židova šekel se javio (142. do 135. pr. Kr.) kao jedinica kovanoga novca (mase oko 14 g srebra). Postojao je i babilonski, hetitski i fenički šekel različitih masa. Danas naziv za novčanu jedinicu u Izraelu. – Šekel je također bio naziv poreza za uzdržavanje jeruzalemskoga hrama.