Šeparović, Zvonimir, hrvatski pravnik (Blato na Korčuli, 14. IX. 1928 – Zagreb, 30. I. 2022). Doktorirao na Pravnom fakultetu u Ljubljani 1966., usavršavao se u Salzburgu (1962), Freiburgu (1963–65), Warrensburgu (1972–73) te Kölnu, Freiburgu i Berlinu (1979–80). Radio u pravosuđu (1953–61). Na Pravnom fakultetu u Zagrebu profesor kaznenoga prava i kriminologije (1961–98) i dekan (1985–87). Profesor emeritus od 1998. Rektor Zagrebačkoga sveučilišta (1989–91). Predavač na poslijediplomskim studijima Pravnoga, Medicinskoga i Stomatološkoga fakulteta u Zagrebu, na Sveučilištu Mito u Japanu (od 2001) i Katoličkom sveučilištu San Salvador (od 2004). Ministar vanjskih poslova (1991–92), prvi veleposlanik RH pri UN-u (1992) i ministar pravosuđa (1999–2000). Suosnivač Svjetskoga žrtvoslovnoga društva (World Society of Victimology, 1979) i njegov predsjednik (1985–89), te osnivač i prvi predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva (od 1990). Član Europske akademije znanosti i umjetnosti (od 1994). Glavni urednik časopisa Viktimologija (1990–91). Objavljivao radove iz područja kaznenoga prava, kriminologije, medicinskoga prava, bioetike i viktimologije. Značajnija djela: Sigurnost i odgovornost u saobraćaju (1969), Kriminologija i socijalna patologija (1981), Od Sydneya do San Francisca (1982), Granice rizika: etičkopravni pristupi medicini (1985), Viktimologija (1985), Pojave i odgovornosti (1986), Kazneno izvršno pravo i uvod u penologiju (2003).
