Šeper, Franjo, zagrebački nadbiskup, kardinal i teolog (Osijek, 2. X. 1905 – Rim, 30. XII. 1981). Na Papinskome sveučilištu Gregoriani u Rimu doktorirao filozofiju 1927. i teologiju 1931; za svećenika zaređen 1930. U Zagrebu djelovao kao vjeroučitelj, nadbiskupski tajnik, ravnatelj Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa (1941–51) i župnik župe Krista Kralja. Od 1954. zagrebački je nadbiskup koadjutor s pravima rezidencijalnoga biskupa, od 1960. rezidencijalni nadbiskup i metropolit, a od 1965. kardinal. Bio je predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije 1961–68. Osnovao je 21 novu župu, 1961. inicirao pokretanje Katehetskoga instituta pri zagrebačkom Bogoslovnome fakultetu i održavanje studijskoga Teološko-pastoralnoga tjedna za svećenike te 1966. ponovno pokrenuo Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Aktivno je sudjelovao u pripremama Drugoga vatikanskog koncila kao član Pripravne koncilske komisije za disciplinu sakramenata od 1960. i član Centralne pripravne komisije od 1961. Na Koncilu je bio član Komisije za doktrinu vjere i ćudoređe od 1962., a poslije član Komisije za reviziju Zakonika kanonskoga prava 1964–78. i Papinskoga povjerenstva za tumačenje odluka Drugoga vatikanskog koncila 1968–78. Na Koncilu se istaknuo interventima o mnogobrojnim teološkim pitanjima. Podupro je pokretanje povremenoga periodika Glas s Koncila 1962., koji 1963. njegovom odredbom postaje tjednik s naslovom Glas Koncila. Utemeljio je Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost 1968. kao crkvenu ustanovu pod jurisdikcijom Zagrebačke nadbiskupije, ali se 1977. ogradio od njezine preobrazbe u Teološko društvo Kršćanska sadašnjost. Papa Pavao VI. imenovao ga je pročelnikom Kongregacije za nauk vjere 1968., koju je službu obavljao do umirovljenja 1981. Kao prvi Hrvat i prvi netalijan na tom važnom položaju, reorganizirao je rad Kongregacije u duhu postkoncilskih reforma. Bio je prvi predsjednik Međunarodne teološke komisije (1969–81) i Papinske biblijske komisije (1973–78) te sudionik konklava 1978. Okružnice, propovijedi, interventi na Drugome vatikanskom koncilu i dokumenti što ih je objavila Kongregacija za nauk vjere pod njegovim vodstvom sabrani su u djelu Šeper (I–II, 1982–83).
