šešir, pokrivalo za glavu koje se sastoji od tzv. glave u obliku kupole, čunja, tuljka ili zvona i oboda s užim ili širim zavinutim krilima. Izrađuje se od biljnih vlakana, slame, vune, dlake (zečje, dabrove i dr.), kože, platna, baršuna, svile i sintetskih vlakana. U uporabi je od prapovijesnoga doba, najčešće kao zaštita od žege i kiše pri radu na otvorenom prostoru. Grčki πέτασoς (pétasos), plitak šešir širokih krila, vezao se uzicom pod bradom (poznat i s likovnoga prikaza Hermesa); helenistička ϰαυσία (kausía) bila je poznata u Rimu kao šešir ribara i pomoraca. U Rimu je šešir (pilleus) bio smatran i simbolom slobode, pa ga je dobio svaki oslobođeni rob. Takvo simbolično obilježje imao je i kod Germana. U X. st. šešir od slame zabilježen je u seljačkoj nošnji mnogih naroda, a pripadao je i lovačkoj ili putničkoj opremi. Sredinom XII. st. šešir ukrašen perjem ili krznom postao je sastavnim dijelom europske muške i ženske nošnje. U XIV. st. Europom (prvo u Flandriji i Francuskoj) raširio se šešir od dabrove dlake te su nastali prvi elaborirani ženski šeširi. Iako je u XVI. st. šešir nakratko izašao iz mode, održao se u nekim seljačkim nošnjama i odorama plaćeničke vojske. Pod utjecajem španjolske dvorske nošnje, u XVII. st. opet je bio u modi šešir sa širokim krilima (Rubensov šešir, engleski cavalier hat), a tada se nosio i u interijerima. Zavrtanje krila iz praktičnih razloga (vojnici, lovci) dovelo je do razvoja trorogoga šešira, koji se održao u nekim narodnom nošnjama. Mnogi karakteristični oblici šešira iz prošlosti zadržali su se u narodnim nošnjama pojedinih zemalja (npr. → sombrero). Potkraj XVIII. st. u Francuskoj se pojavio dvorogi složivi šeširi (Napoleonov šešir, još i danas dio nekih vojnih odora) i njegove varijacije (incroyable). Oko 1760. nastao je → cilindar, koji se od početka XIX. st. raširio u Velikoj Britaniji, SAD-u i kontinentalnoj Europi u različitim dizajnima (npr. Wellington, Regent, d’Orsay); iz mode je počeo izlaziti potkraj XIX. st. (dijelom i zato jer je proizvodnja bila preskupa). Održao se kao dio formalne odjeće viših klasa do II. svjetskog rata, a u etiketi visoke politike i diplomacije još nekoliko desetljeća (posljednji američki predsjednik koji je nosio cilindar pri inauguraciji bio je R. Nixon, a posljednji državnik koji ga je nosio u papinskoj audijenciji J. Broz; još je uvijek obvezatni dio odjeće pri predaji vjerodajnica britanskom monarhu). Cilindar je također postao i ostao standardnim rekvizitom mađioničara. Od sredine XIX. st. raširio se polucilindar, dizajniran 1850. kao nešto neformalniji od cilindra. Bio je najpopularniji oblik muškoga šešira od posljednje četvrtine XIX. st. do 1930-ih, osobito u engleskom kulturnom području; 1950-ih izašao je iz svakidašnje uporabe i nosio se tek u specifičnim prigodama. Potkraj XIX. st. počeli su se izrađivati šeširi mekšeg oboda i glave: tzv. fedora šešir (nazvan prema naslovu drame V. Sardoua iz 1882. u kojoj je junakinja nosila takav šešir), u Francuskoj poznat i pod nazivom borsalino (prema imenu jednog proizvođača), popularan osobito nakon 1910 (popularnosti toga tipa pridonijeli su i filmovi suvremene tematike iz 1930-ih i 1940-ih), te slični šeširi trilby i homburg (s tvrđim obodom). Od 1880-ih kao ljetni šešir bio je popularan, osobito u niže srednje klase te među športašima, slamnati šešir (canotier, boater). Sličan mu je → panama šešir (iako je nastao u Ekvadoru, naziv je dobio prema Panamskome kanalu na otvorenju kojega ga je nosio američki predsjednik Th. Roosevelt). U kolonijama je bio raširen engleski kolonijalni šešir uglavnom tvrda oboda i glave, a na američkom Divljem zapadu kaubojski šešir (nazivan i stetson, prema imenu njegova proizvođača). Od 1960-ih šeširi su u muškoj modi uvelike istisnuli različiti tipovi kapa. U žensku je modu u potpunosti ušao nakon Francuske revolucije te je često dosezao ekstravagantne oblike, osobito kao rekvizit za specijalne prigode (npr. konjske trke u Ascotu među engleskim višim klasama). Šešir je bio i predmet počasti (papa poklanja posvećen šešir kardinalima i istaknutim borcima za vjeru), ali i simbol poruge (u Francuskoj i Njemačkoj bankroteri izloženi javnosti dobivali su zeleni, odnosno žuti šešir).
