Šižgorić (Sisgorich, Sizgoreo), hrvatska plemićka obitelj iz Šibenika. Podrijetlom iz Skradina, u Šibeniku osobito utjecajna u XV. st. Prvi njezin poznati član bio je Radonja, koji se u Šibenik doselio 1369. U XV. st. djelovao je Juraj (1398–1453. ili 1454), šibenski biskup (episcopus Sibenicensis), te Radoslav, koji se u ispravi iz 1412. spominje kao šibenski kapetan (civis extrinsecus et capitaneus) koji je sudjelovao u sukobu između promletački i protumletački usmjerenih šibenskih građana i plemića. Član obitelji bio je šibenski plemić Antun, koji se spominje u ispravi iz 1449. prigodom najma solana, te Franjo, zabilježen u onodobnim notarskim ispravama. Najpoznatiji član obitelji bio je Juraj Šimunov (oko 1420–1509), doktor crkvenog prava, kanonik, biskupov vikar i humanist. U notarskoj ispravi Šibenskoga diplomatarija iz 1453. spominje se šibenski plemić Ivan kao svjedok (nobilis et testis), a u notarskim ispravama (1419., 1424., 1432., 1448) šibenski plemić i izaslanik (ambasciator) Rade. U istom stoljeću u biskupskom privilegiju o sadnji vinograda u Đurđevgradu iz 1446. zabilježen je zemljoposjednik (possesore) Radoje te šibenski plemić Šimun. Sredinom XVI. st. djelovao je Jeronim, vlasnik solnih bazena. U XVIII. st. poznati član obitelji bio je Toma, koji je 1770. stekao doktorat obaju prava u Padovi. U XIX. st. dužnost šibenskoga gradonačelnika u nekoliko navrata obnašao je član obitelji Vicko Filip Božin (1804–62), koji je dao urediti staru gradsku vijećnicu. Šibenski kroničar Vincenzo Miagostovich sastavio je 1914. rodoslovno stablo obitelji Šižgorić, u kojem se navodi više od 300 njezinih članova. Potomci obitelji danas žive najviše na Žirju i u Šibeniku.
