Škiljan, Alka, hrvatska prevoditeljica (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 18. VII. 1920 – Zagreb, 22. X. 2010). Diplomirala 1943. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Prevodila je s njemačkoga i francuskoga jezika. Među mnogobrojnim prijevodima ističu se prijevodi djela Samuela Becketta (Svršetak igre, 1959; U očekivanju Godota, 1966; Drame, 1981), Eugènea Ionescoa (Dnevnici i pisma, 1994), Andréa Malrauxa (Antimemoari, 1969; Glava od obsidijana, 1974), Friedricha Schillera (Tri drame, 1952; Razbojnici, 1981), Roberta Pignarrea (Povijest kazališta, 1970). Često je prevodila korespondenciju značajnih autora: Iz Rilkeove korespondencije (1990), Delacroixova pisma s putovanja u Maroko (1996), Iz pisama Augustea Rodina (1997), Iz Mériméeovih »Nepristojnih pisama« Stendhalu (2003) i dr. Važan je i njezin prinos u prijevodu kapitalnih edicija Historija čovječanstva (1972. i 1976) i Povijest svijeta (1977. i 1990).
