Škurla-Ilijić, Verka, hrvatska književnica (Dol kraj Staroga Grada na Hvaru, 23. XI. 1891 – Split, 2. IV. 1971). Školovala se u Mostaru i Sarajevu, a pred I. svjetski rat došla je u Zagreb, gdje je radila kao profesionalna književnica i novinarka. U njezinu se stvaralaštvu (zbirke pripovijedaka Djevičanstvo: priče iz bosanskog i dalmatinskog svijeta, 1929; Ko im sudi?, 1933; Grlica i još mnoge pripovijesti, 1934; Tekla Sava mutna i krvava, 1945; drama Na tankom ledu, 1931) isprepleću tradicija narativnoga realizma, koji katkad prelazi u feljtonizam, i ekspresionistička metoda, koja naginje naturalizmu (slike života u bosanskim kasabama, dijabolično sarajevsko podzemlje, umrtvljen svijet otočnih gradića). Pisala je i priče za djecu (Ivanjske noći, 1930; Djeca kraljeva i druge bajke, 1930; Tihe priče, 1935). Fabule su joj gotovo uvijek neobične, dramatične, pune ekspresivnih detalja, likovi (osobito ženski) psihološki rastrgani, izobličeni, ekstatični, a jezik obojen dijalektalnim umetcima u kojima se zrcale stilizacija junačke narodne pjesme, mnogobrojni turcizmi i druge prilagođene tuđice.
