Šolem Alejhem [šo'~ ale'~] (Sholem Aleykhem, hebrejski: mir s vama; pravo ime Šolem Jakov Rabinovič), židovski književnik (Perejaslav, Ukrajina, 18. II. 1859 – New York, 13. V. 1916). Bio je privatni učitelj, potom rabin u Lubnom. Napustio je Rusiju 1906., te se nakon boravka u Švicarskoj i drugim europskim zemljama nastanio u SAD-u. Otkako je 1883. napisao prvu pripovijetku na jidišu, na tom je jeziku do smrti napisao četrdesetak svezaka proza (romana, pripovijedaka, monologa, drama, djela za djecu, humoreski i dr.) te se smatra klasikom književnosti na jidišu. U djelima protkanima finim humorom pisao je o sudbini maloga čovjeka pritisnutoga teškim socijalnim prilikama, ali neslomljiva zbog optimistične vjere u budućnost. Zauzimao se također za razvoj jidiša vjerujući da on mora postati nacionalni jezik svih Židova; podupirao je cionistički pokret. U SAD-u je stekao veliku popularnost i nadimak »židovski Mark Twain«. Značajnija djela: pripovijetke u obliku pisama Menachem Mendel (1882), romani Stempeniu (1888), Yossele Solovoy (1899), Motl, kantorov sin (Motl pejssi dem chassans, 1911–15) i dr. U zbirci kratkih priča Tevje, mljekar (Tevye der milchiger, 1894) stvorio je svoj najpopularniji lik, na temelju kojega je 1964. nastao mjuzikl Guslač na krovu.
