Šömen [šø'~], Branko, slovenski i hrvatski književnik, filmski scenarist i publicist (Maribor, 1. IV. 1936). Studirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Radio kao novinar i komentator na Radio Ljubljani (1958–87), predavao na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1988–99. U književnosti se javio pjesničkim zbirkama (Lipov bog, 1971; Prekomurski rukopis – Prekmurski rokopis, 1976; Muške ikre – Moške ikre, 1982) i humoreskama (Crveni smijeh – Rdeči smeh, 1970). Pisao je televizijske (Kraj ljeta – Konec poletja, 1968) te filmske scenarije (Posljednja postaja – Poslednja postaja Jože Babiča, 1971; Let mrtve ptice Ž. Pavlovića, 1973; Bijele trave – Bele trave B. Hladnika, 1976; Samo jednom se ljubi R. Grlića, 1981; Crveni boogie – Rdeči boogie Karpa Aćimović-Godine, 1982). Autor je romana Peto godišnje doba (Peti letni čas, 1977), Med u kosi (Med v laseh, 1978), Panonsko more (Panonsko morje, 1981), Hod po vodi (Hoja po vodi, 1990) i psihološke pripovijesti Koncert za samoću (Koncert za samoto, 1986) i Usporedno nebo (Vzporedno nebo, 1990). U monografiji Amenkamen (2001) prikazao je povijest slobodnoga zidarstva.
