Špoljar, Krsto, hrvatski književnik (Bjelovar, 1. IX. 1930 – Zagreb, 28. XI. 1977). Diplomirao jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1954. God. 1952. pokrenuo je časopise Literatura i Galerija, 1959–60. bio je jedan od urednika Književne tribine, a 1962–68. Republike. Bio je urednik i tajnik izdavačke kuće Zora, te član uredničkog odbora i tajnik edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti.
Prva su mu tiskana djela pjesme objavljene u časopisu Krugovi početkom 1950-ih, zbog čega ga književni povjesničari najčešće ubrajaju u krugovašku generaciju. Njegovu prvu zbirku pjesama, Ja svakidašnji (1954), odlikuju zanimanje za zbilju, subjektivne asocijacije, ispovjedni ton, no ponajprije upotreba svakidašnjih fraza. Trivijalnost svagdašnjice još je izraženija u lirskim zbirkama Porodica harlekina (1956) i Raj (1962). U prvom je redu značajan kao prozni pisac. Romani Brod čeka do sutra (1958., redigirana verzija 1969), koji je usredotočen na čovjeka u graničnim situacijama te paralelno prikazuje događaje iz prošlosti i sadašnjosti, i Mirno podneblje (1960), u kojem se realistički pripovijeda o moralnoj krizi, problemu braka i muško-ženskih odnosa, te zbirka novela Terasa anđela čuvara (1961) čine njegovu prvu proznu fazu, često nazivanu »modernim naturalizmom«. Drugu fazu obilježavaju egzistencijalistički motivi i modernističke pripovjedne tehnike, pa se tako roman Gvožđe i lovor (1963) bavi odrastanjem za II. svjetskog rata, fragmentarne je strukture te se koristi tehnikom unutarnjeg monologa, a Vrijeme i paučina (1971) nudi uvid u svijest apolitičnoga i pasivnoga junaka Krištofa Špoljar supostavljanjem triju vremenskih razina: tri dana iz 1941 (stvaranje NDH), tri dana iz 1945 (prvi dani nove Jugoslavije) i tri dana iz 1965 (suvremenost). Toj fazi pripada i zbirka novela Tuđina (1969), a objavio je i roman Hrvatska balada (1971) te satirični roman Neprilike s muzom (1976), tema kojega je poslijeratni književni život.
