TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Štambuk, Drago

Štambuk, Drago, hrvatski pjesnik (Selca na Braču, 20. IX. 1950). Studij medicine završio u Zagrebu 1974. God. 1983–94. živio je u Londonu, gdje se bavio kliničkim istraživanjima bolesti jetre i eksperimentalnom terapijom AIDS-a. Od 1991. bio je opunomoćeni predstavnik RH u Velikoj Britaniji, od 1995. veleposlanik RH u Indiji i Šri Lanki, 1998–2000. u Egiptu i arapskim zemljama (Sudan, Jordan, Kuvajt, Libanon, Katar, Jemen), od 2005. u Japanu i Republici Koreji, a 2011–15. u Brazilu. Redoviti član HAZU od 2020. Štambukova poezija pripada pjesničkoj struji koja je nastala u suprotstavljenosti prema tzv. semiotičkom modelu hrvatskoga pjesništva druge polovice 1970-ih i 1980-ih, slijedeći tradiciju spiritualnoga pjesništva u neoplatonističkom duhu. Njegove zbirke Meu namin (1974), Antinoy & mangal (1977), Snijeg za Ehnatona (1981), Vapnena trupla (1987) tematizirale su tako transcendentne, nacionalne i religijske motive, a tijekom 1990-ih okrenuo se aktualnoj nacionalnoj povijesti (Croatiam aeternam, 1991; Alat bola, 1997; Morski Božić, 1997). U novijim zbirkama spaja zavičajnu i domoljubnu zaokupljenost s motivima nadahnutima kulturama zemalja u kojima radi (Uklesano u planinama, 1999; Crni obelisk, 2001). God. 1991. utemeljio je pjesničku manifestaciju »Croatia rediviva« u Selcima na Braču. Ostale zbirke: Od onih kakve crta infantkinja (1984), Brač (1990), Krvavi most (1997), Probudi se, svijeteWake up the World (2003), Mirula (2005), Spalatum (2005), Staklena šuma (2005), Pognuta riža: trostisi (2009), Kukurijek – Christmas Rose (2009), Coelacanth (2012), Nedovršeno stvaranje svijeta (2014).

Citiranje:
Štambuk, Drago. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59889>.