struka(e): hrvatska književnost
vidi još:  Krležijana
Štivičić, Ivo
hrvatski književnik i scenarist
Rođen(a): Rešetari, 13. V. 1936.
Umr(la)o: Zagreb, 15. X. 2021.
ilustracija
ŠTIVIČIĆ, Ivo

Štivičić, Ivo, hrvatski književnik i scenarist (Rešetari, 13. V. 1936Zagreb, 15. X. 2021). Studirao na Pravnom i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1958. do umirovljenja 2000. radio je na Televiziji Zagreb, odnosno Hrvatskoj radioteleviziji kao dramaturg, scenarist i urednik; bio je urednik Dramskoga programa HTV-a 1992–95. Autor je stotinjak radijskih i televizijskih drama te televizijskih i filmskih scenarija i adaptacija. Najzapaženiji su mu TV filmovi Apel (1965), Kokošari (1968), Tamburaši (1982), svi u režiji Marija Fanellija, i Puška u cik zore (redatelj Petar Šarčević, 1981) te napose Kuda idu divlje svinje (redatelj Ivan Hetrich, 1971), jedna od najpopularnijih igranih serija u povijesti domaće televizije; sva ta djela povezana su ratnim kontekstom, lokalizacijom u prisavsko područje i tematizacijom domobranstva. Posebno je zapažen njegov rad u televizijskim adaptacijama djela Miroslava Krleže, u kojem je dramaturški spajao motive iz raznih djela, uvodeći i dionice iz eseja i dnevničkih zapisa (Vražji otok, 1960; Vučjak, 1961., oboje u Hetrichovoj režiji; Kandidat smrti, 1963., u Fanellijevoj režiji; Tomo Bakran, 1978; serija Putovanje u Vučjak, 1986–87., također film Horvatov izbor, 1985; Balade Petrice Kerempuha, 1987; Predvečerje puno skepse, 1988; Roktanje intelektualnih krmača ili Europa danas, 1993; Pjevajmo pjesme, govorimo balade, 1993; sve u režiji Eduarda Galića). Među ostalim televizijskim adaptacijama ističu mu se Istarska rapsodija iz godine 1920 (prema drami Na straži Viktora Cara Emina, 1978) i Karmine (prema drami Krčma »Široko grlo« Augusta Cesarca, 1978) te serija Brisani prostor (prema knjizi Đorđa Ličine, 1985). U kazalištu su mu izvedena djela Pijana noć 1918, dramatizacija Krležine novele (2007), te Shakespeare u Kremlju (2013). Osnovna je tema njegovih dramskih predložaka, probranih u knjigama Ratnici (1968) i Antologijske drame (2016), sraz idealizma i konformizma, često prenesen na generacijski jaz, gašenje mladenačkih, revolucionarnih ideala te suvremena društvena problematika 1960-ih i 1970-ih. Scenarist je igranoga filma Dvostruki obruč (Nikola Tanhofer, 1963). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2014).

Citiranje:

Štivičić, Ivo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/stivicic-ivo>.