šumsko tlo, samostalna prirodna tvorevina koja nastaje i razvija se pod utjecajem pedogenetskih čimbenika (matični supstrat, živi organizmi, klima, reljef, vrijeme) i njima uvjetovanih procesa. Šumska zajednica i tlo razvijaju se na određenome mjestu pod utjecajem istih čimbenika okoliša. Općenito, u istim klimatskim i pedološkim uvjetima nastaju iste biljne zajednice. U Hrvatskoj su najzastupljeniji tipovi šumskih tala: smeđa tla na vapnencima i dolomitima; crnice na vapnencima i rendzine (šumsko tlo slabije plodnosti razvijeno na karbonatnoj podlozi) na dolomitu; distrična smeđa tla na dominantno silikatnim stijenama, pseudoglej i lesivirano tlo na pleistocenskim ilovačama i glinama te močvarno glejna tla (hipoglej, amfiglej i epiglej) u nizinskim aluvijalnim područjima. Proučavanja međusobnih utjecaja tla i prirodne vegetacije u Hrvatskoj traju više od 100 godina. Bila su među prvima u svijetu i dala su zapažene rezultate širega regionalnog značaja.
Velika zastupljenost šumskih tala u Hrvatskoj čini ih važnim čimbenikom u gospodarenju čovjekovim okolišem. Ona su neobnovljivo prirodno dobro, poglavito na kršu, pa požar na vegetaciji u našem primorju prati gubitak velike količine tla erozijom i pad humizacije tla. U kontinentalnom dijelu na području šuma hrasta kitnjaka smanjuje se i kvari kakvoća humusa u tlu kao posljedica slabe prirodne obnove šuma i gosp. zahvata; tehnogenetski utjecaj na šumska tla uglavnom se odvija putem unosa teških kovina i zračnih oksidanata (sumpor dioksid i dušikovi oksidi). Globalna je procjena da je taj unos u hrvatska tla u posljednjih 25 god. za 1/4 do 1/3 manji od europskog prosjeka.
