Šunjić, Marijan, hrvatski latinist (Bučići kraj Travnika, BiH, 7. I. 1798 – Beč, 28. IX. 1860). Franjevac, poliglot; humaniora završio u Gučoj Gori i Fojnici, filozofiju i teologiju u Zagrebu i Mohaču, orijentalne jezike učio u Zagrebu i Beču, a usavršio u Bologni. Bio je kapelan na Kupresu, župnik u Mokronogama i Orašju kraj Travnika, tajnik, kustos te provincijal Bosne Srebrene (1847–51), apostolski vikar u Bosni i naslovni biskup panadenski. Više je puta bio u političkom sukobu s turskim vlastima u BiH pa i zatvaran i prognan. Godine 1833. objavio je latinsku poslanicu caru Franji I. opisavši patnje puka pod turskom vlašću. Njegov životopis biskupa A. Miletića (O životu slavnoga muža Augustina Miletića, negdašnjega biskupa daulijskog i apostolskoga vikara u Bosni – De vita illustris viri Augustini Miletichii episcopi olim Dauliensis, et vicarii apostolici in Bosnia) smatra se najljepšom latinskom prozom napisanom u BiH. Pisao je preporodne pjesme, a s M. Nedićem tiskao pjesme u čast bana J. Jelačića (Pokret godine 1848. i 1849.). Napisao je i cijenjenu pravopisnu raspravu, u kojoj je zagovarao fonetsko pismo (O načinu ispravnoga pisanja svih zasebnih glasova ili O valjanom pravopisu s nužnim osnovama općeg alfabeta – De ratione depingendi rite quaslibet voces articulatas seu de vera orthographia cum necessariis elementis alphabeti universalis, 1853). Bavio se i skupljanjem pučkoga pjesništva (Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine, 1915).
