Švel-Gamiršek, Mara, hrvatska književnica (Srijemska Mitrovica, Vojvodina, 3. I. 1900 – Zagreb, 7. XII. 1975). Završila je gimnaziju u Sušaku 1918. Književni joj je rad tematski vezan uz Slavoniju, pa se u dvjema knjigama novela, Šuma i Šokci (1940) i Portreti nepoznatih žena (1942), bavi intimnom tragedijom običnih ljudi suočenih s velikim povijesnim događajima, zbog čega je prozvana »šokačkom Selmom Lagerlöf«. Sadržajno se nastavlja na »tematiku krvi i nagona« Josipa i Ivana Kozarca te J. Ivakića, kojoj dodaje duhovnu dimenziju, a na formalnoj razini realističko pripovijedanje obogaćuje lirskim dionicama i tehnikom koja oponaša usmeno kazivanje. Napisala je i politički roman Hrast (1942), koji nudi pregled zbivanja u Hrvatskoj od 1915. do početka II. svjetskog rata. Budući da se ne uklapa u dominantnu modernističku poetiku svojega doba, njezini su tekstovi uglavnom zaboravljeni. Dodatan je »ideološki« razlog prešućivanja njezinih tekstova i to što je svoja najvažnija djela objavila za NDH, zbog čega joj je književni rad bio zabranjen 1945–50. Objavila je i kratki, lokalpatriotski roman Ovim šorom, Jagodo (1975) te dvije knjige priča za mladež, Priču za Sveu i Karen (1967) i Legende (1969). Prevodila je s njemačkoga.