Tabucchi, Antonio

Tabucchi [tabu'k:i], Antonio, talijanski književnik (Pisa, 24. IX. 1943Lisabon, 25. III. 2012). Djelovao kao sveučilišni profesor (luzitanist) te kao pripovjedač, esejist, dramski pisac i prevoditelj; živio u Portugalu i u Italiji. U većini ranijih djela, pripovjednih zbirka ili kraćih romana (Igra obrtanja – Il gioco del rovescio, 1981; Mali beznačajni nesporazumi – Piccoli equivoci senza importanza, 1985; romani Indijski nokturno – Notturno indiano, 1984; Crta obzora – Il filo dell’orizzonte, 1986) poziva na promišljanje odnosa između riječi i stvari, sna i jave, zbilje i fikcije. U otvorenu dijalogu s tuđim tekstovima gradi aluzivnu i eliptičnu naraciju, koja nerijetko tematizira okretanje perspektive i preispitivanje identiteta, pozivajući se često na heteronime F. Pessoe, kojim se bavio i kao prevoditelj, kritičar te autor (Posljednja tri dana u životu Fernanda Pessoe – Gli ultimi tre giorni di Fernando Pessoa, 1994). Na portugalskom jeziku napisao je roman Requiem (1991), objedinjujući u njem teme iz prethodnih pripovjednih zbirka i romana. U pripovjednoj zbirci Snovi o snovima (Sogni di sogni, 1992) (re)konstruirao je fiktivne snove umjetnika iz prošlosti, a putopisni okvir zbirke Žena iz Porto Pima (Donna di Porto Pim, 1983) zadire u dokumentarizam i lirizam. U romanu Pereira tvrdi (Sostiene Pereira, 1994) propituje etički angažman intelektualca u povijesnom kontekstu fašističkog Portugala 1938. Na tragu iste problematike strukturiran je kriminalistički roman Izgubljena glava Damascena Monteira (La testa perduta di Damasceno Monteiro, 1997), a u romanu Tristano umire (Tristano muore, 2004) glavni lik u retrospektivi iskustva II. svjetskog rata razmatra odnos književnosti i zbilje. Neka su mu djela ekranizirana.

Tabucchi, Antonio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 2.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60130>.