Tadić, Dubravko, hrvatski fizičar (Zagreb, 31. X. 1934 – Zagreb, 6. III. 2003). Diplomirao (1958) i doktorirao (1961) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (PMF). Usavršavao se u Birminghamu u Engleskoj (1962–64., 1977–78), u Brookhavenu, na sveučilištima Stone Brook i Cincinnati u SAD-u (1968–69) te na nekim sveučilištima u Kanadi, Argentini i Brazilu. Radio je u Institutu »Ruđer Bošković« (1958–63) te na PMF-u (1963–2003), gdje je bio redoviti profesor (od 1972) i predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku (1988–92. i 1995–2003). Bavio se teorijskom fizikom elementarnih čestica, posebno beta-raspadom i drugim elektroslabim procesima te kvarkovskim modelima. Osnovao je skupinu mlađih znanstvenika, tzv. zagrebačku grupu, koja je proučavala fenomenologiju elektroslaboga ujedinjenja. Bio je glavni organizator prve međunarodne konferencije iz fizike u neovisnoj Hrvatskoj (Brijuni, 1994). Bio je redoviti član HAZU od 1991. Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1974).
