Tajčević, Marko, hrvatski i srpski skladatelj (Osijek, 29. I. 1900 – Beograd, 19. VII. 1984). Glazbenu poduku u violini i poslije kompoziciji dobio je u Zagrebu (F. Dugan, F. Lhotka, B. Bersa), Pragu (V. Štěpán) i Beču (J. Marx, M. Springer). U Zagrebu je djelovao kao nastavnik glazbe 1924–40., a u Beogradu je živio od 1940., radeći kao srednjoškolski nastavnik i potom profesor na Muzičkoj akademiji (1945–66). Kao skladatelj ostavio je nevelik no istaknut opus od 54 skladbe, pretežno za zborove, solo pjesme i skladbe za glasovir, temeljen uglavnom na južnoslavenskim folklornim idiomima. Djela su mu tiskana i u inozemstvu (Njemačka, SAD, SSSR), a najpoznatije Tajčevićevo djelo, Sedam balkanskih igara za glasovir (1926), u svoj su repertoar uvrstili veliki svjetski pijanisti poput A. Rubinsteina. Bavio se i glazbenom kritikom; objavio nekoliko udžbenika iz teorije glazbe (Kontrapunkt, 1958; Harmonija, 1972., i dr.).
