taktika (grč. ταϰτιϰὴ [τέχνη]: vještina raspoređivanja vojske), u vojništvu, znanost i umijeće uporabe raspoloživih snaga i sredstava u borbi. Uključuje uređen raspored i manevar postrojba za prevođenje potencijalne borbene moći u pobjedu u bitkama i bojevima. Naziv se također rabi za područje bliske borbe gdje su snage u izravnu dodiru i razmjenjuju izravnu ili neizravnu vatru. Taktika kao znanost uključuje tehnike i postupke za uporabu različitih elemenata višerodnih borbenih snaga u provedbi taktičkih zadaća kao što su napad, obrana, kretanje, uspostava dodira s neprijateljem, ubacivanje, povlačenje, itd. Uzima u obzir fizička i proceduralna ograničenja koja uključuju učinke zemljišta, vremena, prostora i vremenskih prilika na vlastite i neprijateljske snage. Taktika kao umijeće sadrži tri povezana gledišta: kreativan i fleksibilan raspored snaga i sredstava za provedbu dodijeljenih zadaća, odlučivanje u uvjetima nesigurnosti i razumijevanje učinaka borbe na vojnike. Umijeće, protivno znanosti, traži primjenu intuitivne sposobnosti koja se stječe kroz mnoštvo praktičnih iskustava. Taktički čimbenici dobivene zadaće, neprijatelja, zemljišta, vremena, raspoloživih snaga i potpore, koji utječu na odluku o načinu ostvarivanja taktičkih ciljeva, neprekidno se mijenjaju i nikada ne stvaraju jednaku situaciju, već tvore novi jedinstveni taktički model. Taktika se može razvrstavati na više načina, ali se uglavnom najviše rabi tradicionalna podjela na taktiku grana (kopnena vojska, mornarica i zrakoplovstvo) i taktiku rodova (pješačka, topnička, inženjerijska i dr.). Ako više grana zajednički djeluje, govori se o združenoj taktici, a ako je riječ o više rodova, o višerodnoj taktici (taktika kombiniranih višerodnih timova). Prema prostoru borbenih djelovanja taktika se dijeli na kopnenu, pomorsku i zrakoplovnu.
