Tavčar, Alojz, hrvatski agronom, genetičar slovenskog podrijetla (Ljubljana, 2. III. 1895 – Zagreb, 1. III. 1979). Diplomirao je 1918. na Poljoprivrednom odjelu Visoke tehničke škole u Pragu, gdje je i doktorirao 1920. Od 1922. do umirovljenja 1965. radio na Gospodarsko-šumarskom (poslije Agronomskom) fakultetu u Zagrebu. Genetiku je specijalizirao (1926–27) na Cornellovu sveučilištu u SAD-u. Redoviti profesor od 1933. Član JAZU (od 1947). Ekspert FAO za hibridni kukuruz (1948–67) i ekspert IAEA za područje radijacijskih mutacija poljoprivrednih biljaka. Napisao je oko 100 znanstvenih radova te sedam udžbenika od kojih se ističu: Osnove genetike (1952), Oplemenjivanje bilja (1959), Biometrika u poljoprivredi (1964), Transplantacija i vegetativni hibridi nekih poljoprivrednih biljaka (1950). Za znanstveni rad primio je visoka državna odlikovanja i Nagradu »Ruđer Bošković« (1961).
