Tecilazić, Vinko, hrvatski prevoditelj (Vrlika, 1904 – Zagreb, 17. III. 1989). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevodio s francuskoga značajne prozaike XIX. i XX. st. Istaknuo se prijevodima djela H. de Balzaca (Veličina i pad Césara Birotteaua, 1953; Banka Nucingen, 1954; jedan od prevoditelja Ljudske komedije, I–XIV, 1960–61), É. Zole (Slom, 1950; Novac, 1952), H. Barbussea (Oganj, 1952), G. Duhamela (Ponoćna ispovijed, 1940), L. Guillouxa (Crna krv, 1952), L. Aragona (Baselska zvona, 1946) i dr. U hrvatskoj prijevodnoj književnosti zabilježen je napose kao jedan od malobrojnih prevoditelja M. Prousta (dijelovi ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom: Sodoma i Gomora, I–II, 1958; Zatočenica, 1958; Bjegunica, 1965; Pronađeno vrijeme, I–II, 1965).
