struka(e):

tehnokracija (tehno- + -kracija), pojam kojim se u modernom teorijskom diskursu označuje vladavina tehničkih stručnjaka, odnosno osoblje države i poduzeća (privatnih i javnih) koje zauzima rukovodeće položaje, a pritom svoju dominantnu ulogu ne duguje izborima ili vlasništvu. Prema nekim sociolozima tehnokrati su tehničari koji su pozvani da vladaju jer svojim tehničkim sposobnostima nadmašuju tradicionalne političke aktere i vlasnike poduzeća, koje je znanstveni i tehnički razvoj učinio nesposobnima za suočavanje s kompleksnim zahtjevima modernoga društva. Tehnokracija se zbog toga smatra jedinim efikasnim oblikom vladavine. Tomu je stajalištu suprotstavljeno i liberalno shvaćanje, prema kojem su tehnokrati funkcionari neodgovorni prema apstraktnim idejama odvojenima od realnosti, i marksističko, koje tehnokrate drži slugama krupnoga kapitala. Drugi autori, osobito iz područja industrijske sociologije, nastoje međutim pokazati da tehnokrati, ako posjeduju tehničku kulturu koja im omogućuje upravljanje državom i modernim poduzećem, nisu puki tehničari. Oni u industrijskim društvima preuzimaju funkciju rukovođenja i koordinacije, a pritom ne prakticiraju ni jednu posebnu tehniku pa se upravo po tome razlikuju od mase tehničara koje imaju pod nadzorom. Tehnokrati ne predstavljaju tehniku na vlasti, već osiguravaju izbor politike (vladine ili industrijske) polazeći od tehničke danosti, ekspertiza i nalaza.

Citiranje:

tehnokracija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tehnokracija>.