teklić, glasnik, osoba koja osobno prenosi poruke. U vojništvu se njime služi kada prijenos nije ostvariv drugim sredstvima veze, ili kada je potrebno osigurati tajnost. Bio je čest u prastarim zajednicama, a već je oko 2300. pr. Kr. u Egiptu, poslije i u Asiriji, Babilonu i dr., postao dio organiziranoga sustava prijenosa poruka. Prvi teklići bili su pješaci-trkači, a poslije konjanici, biciklisti, motociklisti i dr. Razvojem suvremenih sredstava veze značaj im se smanjio.
