tekstura (lat. textura: tkanje).
1. Općenito: vizualna i taktilna obilježja neke tvari (zrnata tekstura brašna) ili površine nekoga tijela (hrapava tekstura zida); građa, struktura neke tvorbe (tekstura romana).
2. U tekstilstvu, građa i površinska svojstva plošnih tekstilija. Pojam se posebice odnosi na različite reljefne nejednolikosti dobivene kombinacijom vezova i prepleta radi ostvarenja svojstvena izgleda i dizajna proizvoda.
3. U šumarstvu, tekstura drva, slika anatomske građe drva, promatrane prostim okom, na mehanički obrađenim površinama. Uvjetovana je dimenzijama, oblikom i smjerom nizanja, te udjelom i rasporedom pojedinih elemenata u građi drva. Tekstura je uvjetovana ravninom rezanja, odnosno kutom pod kojim su elementi građe presječeni. Drvo fine strukture jednolike je građe na svim presjecima (borovica, lipa, šimšir), a drvo grube teksture pokazuje velike razlike u građi ranoga i kasnoga dijela goda (ariš, hrast, jasen). Tekstura je pravilna ili nepravilna. Pravilna tekstura svojstvena je deblu pravilna oblika i normalne unutarnje građe.
4. U geologiji, raspored mineralnih zrna u eruptivnim i metamorfnim stijenama (→ škriljavost), dok se u sedimentnim stijenama pod teksturom razumiju ona njihova obilježja koja su u uskoj vezi s procesima koji su se zbivali tijekom ili neposredno nakon taloženja, prije dijageneze. To su izgled slojevitosti (debljina, kontinuitet), unutrašnja građa sloja (npr. kosa ili gradacijska slojevitost), obilježja na donjoj i gornjoj slojnoj plohi i deformacijska obilježja slojeva uzrokovana klizanjem, kolapsom, utiskivanjem i svijanjem. Proučavanjem teksture dobivaju se podatci o uvjetima i okolišu u doba kristalizacije, odn. taloženja stijena, te o potonjim geološkim promjenama.
5. U znanosti o književnosti, oznaka konkretnih kvaliteta kakva jezičnog izričaja, za razliku od njegova idejnoga sadržaja ili strukture. Teksturom se zovu osobitosti izraza, prepoznatljive u formalnim detaljima teksta. U američkoj novoj kritici tekstura je oznaka za osobitosti izraza poput asonance i aliteracije, metra i sl., koji već u detalju otkrivaju značenje cjeline teksta (J. C. Ransom).
