tempora mutantur, nos et mutamur in illis [te'~ muta'~ no:s ~ muta'mur ~ i'l:is] (lat.), vremena se mijenjaju, i mi se mijenjamo u njima. Izrjeka se pripisuje Ovidiju, Koripu i franačkomu caru Lotaru I.; nalazi se u djelima Proverbialia dicteria (1566) Andreasa Gärtnera i Epigrammata (1615) J. Owena.