Bartoli, Matteo Giulio

ilustracija
BARTOLI, Matteo Giulio

Bartoli [ba'~], Matteo Giulio, talijanski lingvist (Labin, Istra, 22. XI. 1873Torino, 23. I. 1946). U Beču studirao romanistiku kod W. Meyer-Lübkea. Od 1907. profesor na Sveučilištu u Torinu. Objavio temeljnu opsežnu monografiju Dalmatski (Das Dalmatische, I–II, 1906), u kojoj je opisao autohtoni romanski jezik što je 1898. izumro u gradu Krku, a koji se tijekom srednjega vijeka govorio i u više drugih gradova duž dalmatinske obale. Oduševljavao se lingvističkom geografijom Julesa Gilliérona; nastojao je pronaći nove metode koje bi omogućile utvrđivanje kronologije jezičnih činjenica i pojava. Oslanjajući se na iskustva geografske lingvistike formulirao je arealne norme koje je izložio i obrazložio u Uvodu u neolingvistiku (Introduzione alla neolinguistica, 1925) i utemeljio arealnu ili spacijalnu lingvistiku. Tu je metodu razrađivao u mnogobrojnim studijama i člancima, a najvažniji od njih okupljeni su u Ogledima o spacijalnoj lingvistici (Saggi di linguistica spaziale, 1945). U suradnji s Giuseppeom Vidossijem i Ugom Pellisom počeo pripremati Talijanski jezični atlas (Atlante linguistico italiano), ali se zbog golema opsega posla taj projekt istom sada dovršava.

Citiranje:
Bartoli, Matteo Giulio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 23. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6081>.