Tentor, Ante, hrvatski pripovjedač (Cres, 12. I. 1860 – Pula, 9. VIII. 1910). Pravo studirao u Zagrebu, Grazu i Beču. Kao sudac službovao je u kotarskim i okružnim sudovima u Cresu, Malom Lošinju, Sežani, Puli, Trstu i Rovinju, a karijeru je završio kao sudski savjetnik. U književnosti se javio početkom 1880-ih pripovijestima. Kao pripadnik istarskoga književnoga kruga u prozama je analizirao društvene i nacionalne odnose u Istri 1860-ih i 1890-ih (romani Ljubav na prijevaru i Suvišna usta, objavljeni pod zajedničkim naslovom Iz zapadnih strana, 1904). Istaknuo se autentičnim opisima ruralne (zapadne) Istre i Kvarnerskih otoka. Iako su mu prve proze romantičarske, nacionalne i socijalne sukobe u Istri ocrtavao je objektivno, izbjegavajući jednostranost, što je vidljivo u psihološki uvjerljivom prikazu talijanske sredine. Još se prije E. Kumičića zauzimao za naturalizam u hrvatskoj književnosti; u neka prozna ostvarenja unio je osobine Zolina eksperimentalnoga romana, a bio je blizak talijanskom verizmu i romantizmu. Tiskao je kratki roman Beg Mirko (1905), o austrijskoj okupaciji BiH, a pisao je i putopisne crtice.
