TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Tepavac, Branko

Tepavac, Branko, hrvatski glumac i redatelj (Krstinja kraj Vojnića, 14. II. 1896Fužine, 5. VIII. 1936). Djelovao u karlovačkim amaterskim družinama, potom kao profesionalac u Varaždinu (1919–22), Splitu i Mariboru (1922–24). U sezoni 1924/25. bio je ravnatelj Gradskoga kazališta u Varaždinu, gdje je utemeljio Intimni teatar, u kojem je režirao, glumio i prevodio. Značajnije režije: Slugan Jernej i njegovo pravo I. Cankara, Gogoljeva smrt U. Donadinija, Ponoć J. Kulundžića, Čvor P. Petrovića Pecije, Vučina M. Ogrizovića i Ono K. Schönherra. Od 1925. do smrti bio je član zagrebačkoga HNK-a, a 1927. pokrenuo je Dramski studio, koji je odigrao samo jednu predstavu, dramatizaciju Sluge Jerneja i njegova prava I. Cankara, a zaživio je ponovno 1931–34 (režirao Zolin Grijeh). Značajnije uloge: Gulibrad (T. Brezovački, Diogenes), Miho, Luco i Volzo (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija), Ilarija (J. Kosor, Pomirenje), Volpone (B. Jonson), Shakespeareov Polonije (Hamlet), Fra Lorenzo (Romeo i Julija), Stefano (Oluja), Talbot (F. Schiller, Marija Stuart), Zemljanika (N. V. Gogolj, Revizor) te Lindquist (A. Strindberg, Uskrs). Predavao je glumu na Državnoj glumačkoj školi (1925–29).

Citiranje:
Tepavac, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60899>.