tercina (tal. terzina, od terzo < lat. tertius: treći), pjesma koja se sastoji od više terceta povezanih lančanim rimovanjem (aba bcb cdc) koje se zaključuje posljednjim izdvojenim stihom (yzy – z). Smatra se da je provansalskoga podrijetla. U srednjovjekovnom obliku talijanskoga narodnoga terceta (ritornello) rimuju se prvi i treći stih. Tercinu s endecasillabom kao stihom u pisanu je poeziju uveo Dante Alighieri, ali se javlja i u potonjim književnim razdobljima, posebice romantizmu i simbolizmu. Stih je tercine talijanski jedanaesterac, njemački i ruski petostopni i šestostopni jamb te francuski aleksandrinac. U hrvatskoj književnosti tercina se javlja u Ranjininu zborniku, a potom i u poeziji A. Tresića Pavičića, M. Begovića, V. Nazora i T. Ujevića.
