teritorijalna obrana, dio nac. obrane kojemu je osnovna zadaća izravna obrana teritorija, osiguranje slobode operativnoga manevra vojske na bojištu i funkcioniranje drž. uprave u ratu. Neki elementi teritorijalne obrane uočavaju se od antike (militia u Rimskom Carstvu) i sr. vijeka (insurrectio generalis, gradske straže), zatim u sustavu Vojne krajine u granici prema Turskoj. U novije doba stvaraju se posebne teritorijalne postrojbe, a u Velikoj Britaniji poč. XX. st. čak i teritorijalna vojska. Razvoj ratnoga zrakoplovstva dodao je ranijim zadatcima teritorijalne obrane (obrana važnijih objekata i područja u pozadini, osiguranje komunikacija i ustanova, borba protiv ubačenih i diverzantskih snaga neprijatelja) još i obranu vlastitoga teritorija od napada iz zraka i od desanata. Teritorijalna obrana u većini zemalja ima svoje postrojbe ustrojene u miru ili u ratu. Načelno su vezane uz određeni teritorij te surađuju s civilnom zaštitom, pa čak imaju i zajedničko zapovjedništvo. Često su usko povezane s redarstvenim snagama. Organizacija teritorijalne obrane ovisi o karakteru društvenopolit. sustava i prihvaćenoj ratnoj doktrini.
