termička analiza

ilustracija
TERMIČKA ANALIZA, diferencijalna

termička analiza (termoanaliza), skupina mjernih tehnika kojima se prate promjene pojedinih svojstava uzorka ovisno o temperaturi (ili o vremenu uz prethodno zagrijavanje), pri čem se uzorak, koji se nalazi u nadziranoj atmosferi, podvrgava programiranoj promjeni temperature (zagrijavanju, odn. hlađenju nadziranom brzinom, izotermičkom režimu ili kombinaciji tih režima). Temperaturno je područje rada od –150 do 1600 °C, masa uzorka od ~1 mg do nekoliko grama, ovisno o mjernoj tehnici. – Termogravimetrijska analiza (TGA) mjeri promjenu mase uzorka s promjenom temperature zbog fizikalnih procesa ili kemijskih reakcija (npr. isparavanje, razgradnja, oksidacija); diferencijska termička analiza (DTA) mjeri razliku temperature referentnog inertnoga materijala i uzorka te pruža informaciju o temperaturi na kojoj se u uzorku odvija neki proces praćen vezanjem ili oslobađanjem topline (npr. taljenje, fazna pretvorba, termička razgradnja); diferencijska pretražna kalorimetrija (DSC) mjeri razliku toplinskoga toka uzorka i referentnoga materijala, što omogućuje određivanje ne samo temperature na kojoj se neki proces odvija nego i količine oslobođene ili primljene topline (npr. entalpija taljenja, fazna pretvorba); termomehanička analiza (TMA) mjeri deformaciju uzorka s promjenom temperature pod djelovanjem stalnog opterećenja; ako je opterećenje vrlo malo i nedovoljno da izazove deformaciju uzorka, tada se mjeri promjena izmjera uzorka (termodilatometrija); dinamička mehanička analiza (DMA) mjeri modul pohrane i modul gubitka uzorka podvrgnutog oscilatornom opterećenju pri programiranoj promjeni temperature te promjeni vremena ili frekvencije opterećenja nakon zagrijavanja.

Citiranje:
termička analiza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60947>.