termin (lat. terminus: međa, granica; kraj, svrha).
1. Jezični izraz kojim se označuje određeni znanstveni, tehnički, umjetnički i sl. pojam; naziv, nazivak.
2. Vrijeme određeno ili dogovoreno za što, rok.
3. U skolastičkoj logici, svojstvo znaka da određuje neku stvar prema njezinim bitnim svojstvima, definicija, cilj ili posljedak nekoga spoznajnog procesa ili objekt na koji se spoznaja usmjeruje kao na svoj cilj. Kod Tome Akvinskoga »unutarnja riječ« (verbum interius) kao gotov pojam predstavlja termin, odnosno konačnu točku spoznajnoga procesa. Terministička logika nadopuna je ranije logike imena, gdje se razlikuju apelacija (imenovanje ili referencija) i njegova signifikacija (P. Abelard, Anselmo i dr.).
