TRAŽI DALJE:
STRUKE:

terminologija

terminologija (termin + -logija), sustav naziva (nazivaka, termina) kojega područja (istoznačnica nazivlje), također, znanost o nazivima (istoznačnica nazivoslovlje). Naziv (nazivak) ili termin oznaka je pojma određenog u kojem znanstvenom, tehničkom ili umj. području s pomoću jezičnog izraza. Terminologija ili nazivlje sustav je takvih naziva koji se upotrebljavaju u određenom području. Terminologija ili nazivoslovlje znanost je koja proučava postanak pojmova, odnose i veze među njima, svojstva pojmova, stvaranje pojmovnih sustava, opise pojmova, stvaranje definicija, pridruživanje označitelja označenima (označilaca označenicima), odnose između objekta, pojma i označitelja, ustroj i stvaranje naziva, usklađivanje naziva i pojma, metode terminološke leksikografije te probleme izgradnje terminoloških baza podataka. Terminologija proučava nazivlje svih struka. Stoga je ona interdisciplinarna znanstv. grana koja djelomično pripada jezikoslovlju, a djelomično onoj struci nazivlje koje proučava. Nazivlje je dio hrv. standardnog jezika pa mora biti usklađeno s jezičnom normom. Osim o jezičnim, pri stvaranju naziva treba voditi računa i o terminološkim načelima, tj. o usklađenosti nazivlja sa strukom. Nov naziv može nastati preuzimanjem iz stranog jezika, npr. ionizacija, valencija, klonirati, hrv. tvorbom, npr. otapalo, perilica, tipkovnica, uporabom domaće riječi u novome značenju, npr. tijelo, vrat gitare, miš kao dio računalne opreme. Riječ općega jezika pretvara se u naziv procesom terminologizacije. Terminologizacijom se značenje riječi općega jezika u određenoj struci precizira, najčešće sužuje i utvrđuje određenom definicijom. Naziv uvijek znači ono što je utvrđeno njegovom definicijom. Pri stvaranju naziva treba razlikovati tvorbeno i terminološko značenje. Značenje naziva utvrđeno je definicijom koja se ne poklapa s tvorbenom definicijom, npr. tvorbeno je značenje tvorenice čitač »onaj koji čita ili ono što čita«. Terminološko je značenje naziva čitač »uređaj koji s ulaznoga medija može prenijeti podatke u oblik pogodan za računalnu obradbu«. U nazivlju je sinonimija nepoželjna pa uvijek treba odabrati jedan preporučeni naziv. Pri odabiru preporučenoga naziva treba uzeti u obzir terminološka načela od kojih su najvažnija ova: domaći naziv ima prednost pred stranim, nazivi latinskoga i grč. podrijetla imaju prednost pred nazivima preuzetima iz engleskoga, francuskoga, njemačkoga itd., prošireniji naziv ima prednost pred manje proširenim, naziv mora biti usklađen sa sustavom hrv. standardnog jezika, kraći nazivi imaju prednost pred duljima, naziv od kojega se lakše tvore tvorenice ima prednost pred onim od kojega se ne mogu tvoriti tvorenice, unutar istoga terminološkog sustava naziv ne smije imati više značenja, značenje naziva ne smije se bez valjana razloga mijenjati, ako jedan naziv već ima određeno značenje, ne treba istomu nazivu davati nova značenja, naziv ima prednost ako odgovara pojmu kojemu je pridružen i odražava svoje mjesto u pojmovnom sustavu. Nazivlje koje struke popisuje se i sređuje u terminološkom rječniku. Terminološki se rječnici dijele s obzirom na struku (npr. matematički, kemijski, botanički, elektrotehnički itd.). Terminološki rječnik može biti jednojezični, dvojezični ili višejezični. Pravi terminološki rječnik treba navoditi i definicije, a ne samo istovrijednice na različitim jezicima. Znanstvenik ili stručnjak koji se bavi nazivljem i nazivoslovljem naziva se terminolog.

Citiranje:
terminologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60954>.