Terracini [ter:ači:'ni], Benvenuto Aronne, talijanski lingvist (Torino, 12. VIII. 1886 – Torino, 30. IV. 1968). Bio je profesor na sveučilištima u Cagliariju (1925), Padovi (1926–29), Milanu (1929–38), Tucumánu u Argentini (1941–46; kao Židov onamo se sklonio nakon stupanja na snagu rasnih zakona u Italiji), Torinu (1947–59). Njegovi se radovi temelje na načelima lingvističke geografije i na pretpostavci da su jezične pojave odraz kulturnih tijekova. Pisao je o dijalektologiji, toponomastici, romanskoj filologiji, jezičnoj povijesti, teoretskim pitanjima lingvistike. Sljedbenik stilističke kritike; osobito je radio na rekonstrukciji piščeve ličnosti kroz njegovo djelo i na utvrđivanju ravnoteže koja se u svakom djelu uspostavlja između inovacije i tradicije. Djela: Stranice i bilješke povijesne lingvistike (Pagine e appunti di linguistica storica, 1957), Slobodni jezik i jezična sloboda (Lingua libera e libertà linguistica, 1963), Stilistička analiza: teorija, povijest, problemi (Analisi stilistica: teoria, storia, problemi, 1966).
