Tillich [ti'lik], Paul Johannes, američki teolog i religijski filozof njemačkoga podrijetla (Starzeddel, 20. VIII. 1886 – Chicago, 22. X. 1965). Studirao teologiju u Berlinu, Tübingenu i Halleu. U I. svjetskom ratu bio vojni kapelan, nakon rata osnovao s Georgom Dehnom »Savez religioznih socijalista«. Od 1924. profesor u Marburgu, od 1925. u Dresdenu, a od 1929. u Frankurtu na Majni. God. 1933. nacisti su mu zabranili profesorski rad te je emigrirao u SAD, gdje je predavao na Union Theological Seminary u New Yorku (1938–55), a potom na Harvardovu (1955–62) i Chicaškom sveučilištu. Svoj teološki sustav uspostavio je na elementima racionalizma, egzistencijalizma i dubinske psihologije. S pomoću metode korelacije pokušao je povezati poruku biblijske objave s povijesnim stanjima, teologiju s filozofijom. Religija se po Tillichu odnosi na ono što se čovjeka bezuvjetno tiče (njem. was uns unbedingt angeht, engl. ultimate concern). Ona se odnosi i na subjektivni doživljaj – doživljaj cijele čovjekove osobe, a ne samo jednoga njezina aspekta – i na objektivni predmet toga doživljaja. Na osnovi takva shvaćanja religije Tillich je razvio »teologiju kulture«, prema kojoj svaka kultura u sebi nosi svijest i izražaj onoga »što nas se bezuvjetno tiče«. Razradio je teoriju religijskih »simbola«, smatrajući ih jedinim načinom da se pristupi religijskoj stvarnosti. Tomu odgovara i njegov koncept »transmoralne« etike kao načela ljubavi (agape). Glavna djela: Sustavna teologija (Systematic Theology, I–III, 1951–63), Hrabrost postojanja (The Courage to Be, 1952), Dinamika vjere (Dynamics of Faith, 1957).
