Tilsitski mir, mirovni ugovor sklopljen između Francuske i Rusije (7. VII) te Francuske i Pruske (9. VII) 1807. u Tilsitu, na splavi na rijeci Njemenu. Tilsitskim mirom bio je završen rat između Francuske i Rusije, koja je u njem sudjelovala kao članica četvrte koalicije (Velika Britanija, Rusija, Pruska i Švedska) protiv Napoleona I. Bonapartea. Sklopljen je na poticaj ruskog cara Aleksandra I. nakon izgubljene bitke kraj Friedlanda (danas Pravdinsk) 14. VI. 1807. Prema odredbama mira, Pruska je izgubila teritorij između Rajne i Labe, zatim sav poljski teritorij što ga je bila stekla tijekom Prve i Druge diobe Poljske, a koji je potom ušao u sastav novoosnovanoga Velikoga vojvodstva varšavskoga; Gdańsk je bio proglašen slobodnim gradom; Białystok i područje oko njega bili su oduzeti Pruskoj i priključeni Rusiji; Rusija i Pruska obvezale su se potpomagati Napoleonovu kontinentalnu blokadu (gospodarske mjere protiv Velike Britanije). Prema tajnim klauzulama Tilsitskoga mira, Rusija je prepustila Francuskoj Boku kotorsku, priznala njezin suverenitet nad Jonskim otocima i pristala na evakuaciju svojih postrojbi iz Vlaške i Moldavije; Napoleon I. Bonaparte obvezao se da neće progoniti ruske saveznike Crnogorce; Francuska i Rusija sklopile su vojni savez kojim su se obje strane obvezale na zajedničku akciju ako bi jedna od njih stupila u rat protiv bilo koje europske države. Tilsitski mir ostao je na snazi sve do Napoleonove invazije na Rusiju 1812. Osim spomenutih teritorijalnih gubitaka (ukupno 7000 km² s 5 milijuna stanovnika), Pruskoj je bila nametnuta i kontribucija od približno 150 milijuna franaka (Erfurtskom konvencijom 1808. bila je smanjena na 20 milijuna franaka), a njezina se vojska smanjila na 42 000 ljudi.
