Timirjazev [t’im’ir’a'z’if], Kliment Arkadjevič (Arkad’evič), ruski botaničar (Sankt Peterburg, 3. VI. 1843 – Moskva, 28. IV. 1920). Studirao je u Sankt Peterburgu. Godine 1868. na usavršavanju u Parizu. Po povratku predavač na Petrovskoj akademiji za poljoprivredu i šumarstvo (od 1870), gdje je od 1875. bio redoviti profesor, a godine 1878. postao je profesor anatomije i fiziologije bilja na Sveučilištu u Moskvi. Istraživao je fiziologiju biljaka, osobito fotosintezu. Otkrio je da se asimilacija ugljika, iz atmosferskog ugljikova dioksida, odvija uz pomoć energije Sunčeve svjetlosti, u prvom redu crvenih i modrih zrâka te da je pojačavanje fotosinteze razmjerno intenzitetu svjetlosti do nekoga maksimuma (svjetlosno zasićenje), nakon kojega se, uz daljnje povećanje svjetlosti, fotosinteza ne pojačava (→ solarizacija). Bio je među prvim sljedbenicima i promicateljima Darwinove teorije evolucije u Rusiji, a mnogo se bavio i popularizacijom znanosti. Nakon Listopadske revolucije sudjelovao je i u sovjetskoj vlasti. Bio je član Londonskoga kraljevskog društva i počasni član mnogih društava. Glavna djela: Život biljaka (Žizn’ rastenija, 1878), Ovisnost asimilacije ugljika o intenzitetu svjetlosti (Zavisimost’ usvoenija ugleroda ot intenzivnosti sveta, 1889), Stoljetni rezultati fiziologije biljaka (Stoletnie itogi fiziologii rastenij, 1901), Osnovne crte povijesti razvoja biologije u XIX. stoljeću (Osnovnye čerty istorii razvitija biologii v XIX stoletii, 1907).
