Timmermans, Felix

Timmermans [ti'mərmαns], Felix, flamanski književnik (Lier, 5. VII. 1886Lier, 24. I. 1947). Debitirao je zbirkom pjesama prožetom religioznom i moralnom krizom, nastalom nakon proučavanja okultističke, teozofske i simbolističko-dekadentne literature (Sumraci smrti – Schemeringen van de dood, 1910). Iz te je krize, nakon preboljene teške bolesti (1911), izišao objavivši roman Pallieter (1916), remek-djelo koje je himna ponovno pronađenomu životu i prirodi. Od tada je djelovao kao profesionalni pisac i grafičar. U zreloj dobi napisao je svoje drugo remek-djelo, roman Seljački psalam (Boerenpsalm, 1935), opet himnu, ovaj put više posvećenu čovjeku nego prirodi. Posljednje mu je djelo zbirka pjesama Adagio (1947), puna unutarnjega doživljaja, karakteristična za sva njegova djela, ali najčešće prikrivena sočnim lokalnim dijalektom i iskričavim humorom. Djela: romani Dijete Isus u Flandriji (Het kindeken Jesus in Vlanderen, 1917), Anna-Marie (1921), Obitelj Hernat (De familie Hernat, 1941); pjesme (Boundewijn, 1919); pripovijetke Bajke iz dvorišta časnih sestara (Begijnhofsprokjes, 1912); putopis Ondje gdje naranče rastu (Naar waar de appelsienen groeien, 1926). Pisao je i romansirane biografije (P. Bruegel, Franjo Asiški).

Citiranje:
Timmermans, Felix. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 10. 8. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61348>.