struka(e):

tobolčari (Metatheria, Marsupialia), podrazred što obuhvaća veliku i raznoliku skupinu primitivnih sisavaca koji iznad preponskih kostiju imaju tobolčane ili marsupijalne kosti, a između njih je u ženke razapet tobolac, kožna mješina u kojoj ona nosi nedoraslo mlado. Tobolac je dobro razvijen samo u onih tobolčara kojima su mliječne žlijezde i sise okupljene u slabinskome dijelu. Neki tobolčari (npr. naboruše) nemaju tobolca pa nose svoju mladunčad na leđima. U tobolčara su na stražnjim nogama zakržljali drugi i treći prst (često su međusobno spojeni kožom), četvrti i peti su snažno razvijeni, a prvi je vrlo reduciran. Tobolčari su biljožderi i mesožderi pa im je zubalo raznovrsno (heterodontno); u njem se zamjenjuje samo jedan pretkutnjak u svakoj čeljusti, ostali su zubi mliječni. U odnosu na prave sisavce mozak im je slabije razvijen. Završetak crijeva i mokraćno-spolni zaton otvaraju se u zajedničku udubinu. Spolnica (vagina) i maternica (uterus) su dvostruke (Didelphia). Muški kopulacijski organ sastoji se od dviju polutki. Tobolčari su živorodni; mlado ostaje u majčinu tijelu kratko vrijeme (brjeđost od 8 do 30 dana), jer se ne razvija posteljica, i rađa se slabo i maleno (u naboruša veličine pčele, u golemoga klokana 3 cm). U rijetkim se slučajevima u nekih tobolčara (jazavičari) stvara nepotpuna posteljica. Daljnji razvoj mladunčeta odvija se u majčinu tobolcu: on ustima obuhvati sisu, koja se napuhne i prilagodi obliku njegove usne šupljine, a majka mu, s pomoću posebnih mišića mliječne žlijezde, uštrcava mlijeko u usta.

Tobolčari su rasprostranjeni ugl. u Australiji, Novoj Gvineji, Tasmaniji, u manjem broju po otocima sjeverno od Australije, uključujući Celebes, zatim u Južnoj Americi, djelomice Srednjoj pa i Sjevernoj Americi. U Australiji ugl. nastanjuju sušna i pustinjska područja s oskudnom vegetacijom, u Južnoj Americi tropske kišne šume. Sjevernoamerička naboruša (Didelphis virginiana) zalazi i u gradove.

Na početku mezozoika i tercijara tobolčari su bili rašireni gotovo po cijelome svijetu, a na nekim kontinentima potisnuli su ih pravi sisavci. U Australiji, naprotiv, koja se u kredi odvojila od ostaloga kopna, tobolčari su ostali izolirani, pa su se ondje mnogostruko diferencirali i u procesu tzv. adaptivne radijacije prilagodili na različite životne prilike (→ evolucija). Zato ondje postoji niz konvergentnih oblika, biološki paralelnih s placentalnim sisavcima na drugim kontinentima. U Australiji su se razvili tobolčari s obilježjima zvijeri, kukcoždera, glodavaca, polumajmuna i kopitara; jedino nema tobolčara prilagođenih životu u vodi. Poznato je oko 270 vrsta tobolčara. Skupina se dijeli na više redova: Didelphimorphia (s poznatom por. štakoraša – Didelphyidae), Paucituberculata, Microbiotheria, Dasyuromorphia (s por. zvjeraša – Dasyuridae), Peramelemorphia, Notoryctemorphia (s porodicom krstaša – Notoryctidae), Diprotodontia (s porodicama penjaša – Phalangeridae, zdepaša – Vombatidae i pravih klokana – Macropodidae).

Citiranje:

tobolčari. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tobolcari>.