Topol [to'~], Josef, češki književnik (Poříčí nad Sázavou, 1. IV. 1935). Studirao dramaturgiju u Pragu. Smatra se (uz V. Havela, P. Kohouta, I. Vyskočila, P. Landovskoga, M. Uhdea i M. Kunderu) jednim od čelnih predstavnika moderne češke drame, udaljene od socrealizma. Kao dramaturg, redatelj i prevoditelj (A. P. Čehova, W. Shakespearea) tvorac je bogate i raznolike češke kazališne scene od sredine 1950-ih do kraja 1960-ih. Pod utjecajem kazališta apsurda, u dramama se usredotočuje na pitanje odnosa slobodna pojedinca i otuđena, povijesno dekontekstualizirana svijeta. Tijekom obnove totalitarnoga režima početkom 1970-ih bio je onemogućen u javnom djelovanju. U kazališni život vratio se 1990-ih alegorijskim parabolama o krivnji, izdaji ideala, smislu života i umjetničkoga stvaranja. Drame: Ponoćni vjetar (Půlnoční vítr, 1955), Njihov dan (Jejich den, 1959), Kraj mesopusta (Konec masopustu, 1963), Mačka na tračnicama (Kočka na kolejích, 1965), Slavuj za večeru (Slavík k večeři, 1967), Sat ljubavi (Hodina lásky, 1968), Dvije noći s djevojkom (Dvě noci s dívkou, 1972., uprizorenje 1994), Glasovi ptica (Hlasy ptáků, 1989), Seljenje duša (Stěhování duši, 1990), Zbogom, Sokrate (Sbohem, Sokrate, 1991).
