struka(e):

trankvilizanti (trankvilizatori) (prema engl. tranquillizer, od lat. tranquillus: miran, spokojan), ljekovita sredstva iz skupine psihofarmaka, za umirenje stanja psihičke uzbuđenosti različitoga podrijetla. Za razliku od klas. sedativa, nemaju jako hipnotsko popratno djelovanje. Prema znakovima uzbuđenosti, za suzbijanje kojih se uzimaju, dijele se na neuroleptike i anksiolitike. Neuroleptici (antipsihotici, ataraktici, veliki trankvilizatori) lijekovi su s terapijskim učinkom na psihoze, smiruju uzburkane osjećaje i dovode do ravnodušnosti. Prema kem. građi razvrstavaju se u: fenotiazine (promazin, levomepromazin, perazin, flufenazin, tioridazin), butirofenone (haloperidol), diazepine, eksazepine i tiazepine (klozapin, olanzapin, kvetiapin), benzamide (sulpirid), litij. Anksiolitici (mali trankvilizatori) lijekovi su za suzbijanje psih. napetosti, osjećaja tjeskobe, razdražljivosti, uznemirenosti i straha. Zbog velike terapijske širine, dobre podnošljivosti, brzoga djelovanja i učinkovitosti najčešće su propisivani anksiolitici benzodiazepini (diazepam, oksazepam, alprazolam, bromazepam, lorazepam, medazepam). Slijede ih karbamati (meprobamat) i derivati azaspirodekandiona (buspiron). Zajedničko je svojstvo anksiolitika i antikonvulzivno (antiepileptičko) djelovanje. U tu se svrhu primjenjuju barbiturati (fenobarbiton, metilfenobarbiton, primidon), benzodiazepini (klonazepam), derivati hidantoina (fenitoin), derivati sukcinimida (etosuksimid) i derivati karboksamida (karbamazepin).

Citiranje:

trankvilizanti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/trankvilizanti>.